Slike iz polja

Slike iz jednog drugačijeg života

09.01.2021.

Z

Tog je jutra osvanuo dan, rijetko pust i koban, rijetko hladan, i rijetko prazan. Dan kakvog Zenica nije dočekala. Svi smo šutjeli i znali šta ko misli. Svi smo tugovali i bojali se iste aveti. Tog je dana umrla radost u našim malim životima. Vratila se ona kasnije. Ali nikad više ista.

Babo je izašao za nafakom, a svi smo znali da nema niko ništa i da kila žita košta zlata. Babo je obuo čizme i nestao u kovitlacu ledenog zraka. Nas šestero, uplašenih očiju koje su gledale u vrata iza njega, čekali smo neko čudo u tišini. Kako tuče bič tog muka, ne pitaj.

Vrata su se otvorila za dva sata. Ušao je babo. U ruci je nosio samo veliki krompir. Spustio ga, sjeo, stavio glavu u ruke i počeo plakati. Mati je šapnula nešto u znak utjehe i nade i sama krijući očaj. Mi smo ćutjeli svako svoju unutarnju dramu. Svako svoj unutrašnji napad. Niko nije glasno ni dahnuo.

Daljinom su potmulo tutnjili plotuni ratišta. Kao da nebeski div popravlja ogradu ogromnim čekićem, a zvuk mu nejasan i tup. Još ga čujem. I čuću ga dok sam živ.


Stariji postovi