E. K.
Kada suru kamenu goru
Začešljaju jogunaste magle
I utihne sve u borju i vrijesku
I zaštekće sjekira u hrastiku
I zarije se trupac u šljunak koji pršti
Doći ću da te vidim moj kišni vatanu
Moja seljačka prosta dolo
Da te poljubim u njedra od mahovine i crvenog lišća.
Tumaraću poljem od šume do rijeke
Obići ću tajna zagubljena mjesta
Izgrliti lijeske i smreke
I leći pod nebo ko nekada smjerno.
Šapnuću ti zemljo pjeskuljo
Da su tvoje malene strme njive
Da su tvoje živice i grbave prespektive
Tapete moga života negdje
gdje nikada nisam postao
svoj na svom
Meni se ovaj Vatan uvijek sviđao .. iako nisam nikada živjela na selu , ali sam išla kod prijatelja i familije, i nekako voljela da zauvijek ostanem kod njih, .. no to tada nije išlo.
Elem, upravo te takve slike nosim i ja u glavi.. još uvijek .
🌺
Literarni zavičaj. Važna stvar.
Ovo je prošlogodišnja ali je nekim slučajem dobila neku sivu podlogu i sitni font što sam x puta pokušao da promijenim ali nisam naravno uspio jer su nam obukli ludačke košulje s ovim mjestom pod webom. Jedino ovako sam je mogao dovesti u red. Jovo nanovo.
Tnx Ajni, čitam te. Lajk!