Neću dozvoliti da me zbuniš beskonačnošću svojih krivulja. Gledam te besprijekorno svjestan. Znam, dubiš tu u svojoj zamišljenoj vječnosti misleć koješta. Ja ti priznajem tek, da uz pomoć kišnih predvečerja i mog dječjeg straha ponekad, zalaziš u red onih čudesnih stvari nad kojima se bez misli šuti. Dobri moj, obojica smo samo optičke prevare, za…
Zaustavljam motor pored cigančeta koje sjedi u hladovini tek zasađenog drveta, isto tako slabašnog kao on. U Neđarićima kod D P. – Kako se zoveš? – Roki. – Šta radiš? – Imaš marku? – Ideš li u školu? – Nc. – Jel ti vruće? – Ne. – Kolko imaš godina? – Ne znam. Četiri. Seeedam….
Na rubu guste borove šume bijela seoska škola sa ogromnim prozorima i kao fes crvenim visokim krovom. Dvorište od šodera i gole zemlje, a sa čela dva stepenca i tabla s natpisom osnovna škola Hasan Kikić. Kroz otvorena vrata vidio se prostran hodnik i taze oribana betonska ploha. Memla upakovana u snagu kiseline za pod….
Kad bi odjednom subotom zatutnjilo na drumu i čudovište sa žutom rotacijom zaprdilo iz velikog auspuha s poklopcem, a za njim tri kamiona, žuti, plavi, crveni… bila je to neviđena predstava i urnebesna drama. A zborno mjesto sve dječje raje iz sela bila je šljunčara blizu škole. Iza mašina i mašinskog dima kolona djece, nepočešljane…